Skadarska bitka - zovu je najskupljom u istoriji CG

Krvavi obračun u istoriji Crne Gore "Skadarska" za koji se vezuje i pogibija Gorčina Markova Milića ispod Taraboša koji leži zgrčen i bezživotan sa crnogorskim barjakom,  još jedna je potvrda junaštva i odanosti naše porodice crnogorskim vrijednostima. Iako se kažu prije 220 godina, oktobra 1796. godine, odigrala Bitka na Krusima, možda najznačajnija bitka u istoriji naše zemlje jer je tada napao Crnu Goru skadarski vezir Mahmut paša Bušatlija koji je važio za najopasnijeg komšiju podmuklo je iskoristio ne prisustvo našeg vladara Petra I i neslogu crnogorskih plemena, Skadarska bitka je najskuplje plaćena  bitka u istoriji Crne Gore - ljudskim životima, jer je poginulo više od 5.ooo pripadnika crnogorske vojske. Radio se, takođe, o jalovoj pobjedi, jer su samo tri sedmice kasnije Crnogorci bili prinuđeni da se povuku iz Skadra. Znamo da je šestomjesečna operacija zauzimanja Skadra, tada pod vlašću Turske, pokrenuta u okviru Prvog balkanskog rata 1913 godine. Tako je 21. aprila 1913 godine,  Esad-paša iznio službene uslove predaje Crnoj Gori, a dva dana kasnije, na Skadarskom jezeru, potpisan je sporazum o formalnoj predaji Skadra. Odmah 24. aprila, crnogorske trupe, predvođene prestolonaslednikom Danilom Petrovićem, su ušle u Skadar. Te večeri Esad-paša Toptani svečano je predao ključeve tvrđave princu Danilu.

Kako je to i zapisano u „Pravdi“ objavljenoj -18.03.1933 godine, „1913 godine na Skadarskom Utvrdjenju Taraboš u vrijeme Balkansko-Turskog rata u istoriji Crne Gore poznatom kao “drugi juriš”, prvi je bio 27-29. januara 1913 godine, poginuo je crnogorski oficir Gorčin M Milić na utvrdjenju Taraboša gdje je oko 8.000 boraca crnogorske Vojske (Katunska, Riječka i Crmnička brigada) borilo se sa oko 20. starih topova, tada je posjećanja radi Austrija i Njemačka predlagali stvaranje samostalne Albanske Države, kojoj je po svaku cijenu trebao da pripadne Skadar, Austrijska diplomatija je trazila od Crne Gore ustupanje Lovćena Albaniji u zamjenu za Skadar. Komandant Primorskog odreda Mitar Martinović, tadašnji ministar Vojni, angazovao je napad dobrovoljno od svih bataljona, komandovanje streljačkim bataljonom povjereno je Niku Turovom Martinoviću a za komandira čete dobrovoljno je postavljen Gorčin Markov Milić iz Čevsko- Bjeličkog bataljona kojem se obratio Niko Martinović riječima: ” Nemoj Miliću sjutra pokoriti(obrukati) svoje stare, misleći na ratne zasluge kuće Milića (…) …piše “Pravda”. “Junaka je lako prekoriti pa on odgovori “Ili će moja sablja sjutra biti na vrhu Taraboša ili ću poginuti” – tako je bilo u pokušaju da dopre do zidina i vrha Taraboša poginuo je junak kuće Milića sa sabljom u ruci čvrsto je držeći, pa je pronadjen 23. dana kasnije 10.04.1913 godine kako zgučen leži izrešetan mitraljeskim rafalom u zidinama Tarabosa…

Nakon svečane predaje Esad-paša propušten je s počastima i svim naoružanjem (osim teških topova) i isplaćeno mu je 10000 funti sterlinga. Tako je sačuvao vojsku i stekao podršku Srbije i Crne Gore za proglašenje „vlastite“ albanske države. General Janko Vukotić je naimenovan za vojnog, a Petar Plamenac za civilnog guvernera Skadra. Predstavnici velikih sila su 27. aprila crnogorskoj vladi uručili pisani zahtev da se Skadar u najkraćem roku evakuiše i preda velikim silama.

Javnost Crne Gore je bila uznemirena pomorskom blokadom, prijetnjama saveznika, šestomjesečnim uzaludnim ratom i velikim brojem mrtvih (oko sedmina mobilisane vojske). Ogorčen takvim ishodom kralj Nikola je izjavio: „Ovakvih muka nijesam imao za svih 50 godina moje vladavine. Velika je odgovornost na meni. Riješio sam da do kraja ispijem čašu gorčila. Moram popuštiti, i Skadar, san moje mladosti, napuštiti, Skadar ovjenčan hiljadama grobova mojih najboljih vojnika. Skadar, zakonitu baštinu Crne Gore, uslov njenog boljeg života“.

Crnogorske  jedinice izašle su iz Skadra, 14. maja 1913 godine i prekinuta je blokada crnogorske i albanske obale i time je završen Prvi balkanski rat. U Skadar je ušao odred međunarodnih snaga, na čelu s viceadmiralom Berneom. Međunarodna uprava Skadrom je trajala od 5. maja 1913. do izbijanja Prvog svjetskog rata.

Skadar je danas dio Albanske države ali u njemu živi značajan broj crnogoraca.

Korišćeni izvori:

1. S. Milić, Zagonetna tajna Crkve u Resni, Montenegrina, 2011 godine;

2. Portal IN4s, Najskuplja bitka u istoriji Crne Gore od 23.04.2019 godine.