Ništa ne izdaje čovjeka kao pamćenje. Samo što je zapisano ostaje. (Andrić.I.)

Saznati o svom bratstvu njegovom porijeklu, razvoju i plemenskim vođama nije mali zadatak. Moj skromni prilog tome predstavlja ovaj Sajt koji nije moja ambicija da postanem pametniji više nego što jesam, niti da steknem nezasluženo vaše priznanje ili bespotrebnu pažnju. Takođe, nije mi želja da pišem hvalospjeve i da veličam i uzdižem porodicu Milić, kako bih nam povećao rodoslovski pedigre.

Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim ili je često na onoj drugoj strani. Dobar uređivač je nalik umjetniku koji obrađuje tekst a ne povlači nijedan suvišan potez. Onaj veliki Bog ničim nije istakao razlike između ljudi tako snažno kao onda kada im je dao nešto o čemu mogu sa ponosom govoriti.

Nema čini se Milića na ovoj "nebeskoj kapi" koji gdje god bio i živio a da ne širi plemenski duh jednog manjeg ali jednako tako velikog, junačkog i čestitog mjesta, uraslog u kamenite i okomite stijene, bezvodnog katunskog kraja koje vjekovima živi u srcu svakog bratstvenika, naše Bjelice. U srcu je sraslo i poraslo u jednoj od najljepših zemalja svijeta Crnoj Gori. Duboko u duši svojoj, Milići nose svoj rajski cvijet koji se ne stiče i ne gubi lako kroz sjene svojih predaka i biće sadašnjika. Razborito uzdizati taj rajski cvijet, satkan od ljubavi prema svome hramu u Resni, Milići ga čuvaju, kad treba, i koliko treba, valjano ga i dostojanstveno kroz vrijeme uzdižu a to pripada privilegijama, koje se ne stiču lako i nemaju ih svi.

Dakle, kako počesmo sa čuvenim Andrićem red je da sa njim i nastavimo, jednom on reče: "Unositi svjetlost naučne istine u događaje prošlosti znači služiti sadašnjosti". Zato želim da nastavimo napoleonski bez obzira na razlike u mišljenjima jer se ne treba brinuti kada vas neko napada perom, jer mu perom i možete odgovoriti.