Milići iz Bjelica

I Milića crkva u Bjelice, Još kroza nju vire puškarnice, Tu pogibe osam Orlovića, od krvave sablje Ćuprilića…. “Gorski presto“

MILIĆI - U LJEŠKOPOLJU I CRMNICI

Mato Đurov Milić oko 1820 godine bio je nadničar u Skadru. U to vrijeme pojavila se ogromna zmija koju je narod nazvao "Aždaja" i zmija je napadala stoku u okolini Skadra. Predstavljala je strah za lokalno stanovništvo. Tadašnji skadarski paša Bušatlija obećao je značajnu sumu novca onome ko ubije zmiju. Mato je bio veoma hrabar a i trebao mu je novac koji je obećao Bušatlija pa je odlučio da sačeka zmiju i da je ubije. To je učinio i odmah je to i uradio pa nedugo zatim dobio je novac od koga je kupio 50 rala zemlje u Donjoj Gorici, južno od brda Golužbe (Golužbu Matovića).
Svojim imenom i činom prkose zaboravu...

Kako to navodi prim.dr Đorđije Milić Milići u Lješkopolju slijedili su korake slavnog bratstva od kojeg potiču. Oni kako kaže svojim imenom prkose zaboravu.

Obilića zlatnu medalju dobili su:

Filip (Markov) Milić ( 1858-1943), Risto Krstov Milić, Stevan (Mujov) Milić,

Obilića srebrnu medalju dobili su:

Jole i Peko (Filipovi) MIlić,

Odlikovan ordenom Svetog Save V reda

Tomo (Mitrov) Milić,

Zlatna medalja za građanske zasluge

Milić Boža Mujo (Petko),

Perjanik

Bajo (Đokov) MIlić,

Lični ljekar M. Gadafija bio je Milić (Petrov) Ilija,

Takođe, prvi specijalista dječje i preventivne stomatologije i akupunturolog  bio je Milić (Velja) Đorđije,

Ovo su samo neki od brojnih bratstvenika za koje smo smatrali da je pomen potreban. Spisak je mnogo duži.

"Milići iz Crmnice".

Prikaz: Slavko Milić

Milići su se početkom XVIII vijeka kada su tri brata Milića, sinovi Nenoja Vukotina ubili Turčina iz Ćeklića prebjegli u Crmnicu. Ova tri brata Stanoje, Vule i Martin prvo su se sklonili u Lapčićima kod Budve a zatim Vule i Martin dođoše u Limljane (Karuči) jedno ne naseljeno i pustahijsko mjesto. Stanoje je ostao kod svojih prijatelja Borilovića u Mainama. U jednom trenutku svog napornog života, strahom od odmazde ovi hrabri plemenici morali su da se prozovu " Bjelice ", ali i da promijene Krsnu slavu. Pop Janko, sin Vukana Milića im je nešto kasnije vratio prezime i Krsnu slavu. Slavili su Svetog Nikolu. Milići su ovom kraj bili uskoci, pa je vraćanje jakog prezimena bilo za neke mještane skoro neprihvatljivo. Danas ovi stasiti plemenici imaju veoma značajan ugled u Crnoj Gori, imaju preko 10 pasova, odnosno 280 godina što odgovora njihovom dolasku u Karuč.OGRANCI: Lazovići ( po Lazu), Radosavovići (po Radosavu), Đukanovići (po Đukanu).
Pero Andrin Milić iz Limljana imao je šest sinova i većina njih je školovano u Rusiji. Njegov život početkom XIX vijeka bio je takav da je bio jedna od najznačajnijih ličnosti u bratstvu Milića. Njegov najstariji sin Đuro bio je oficir crnogorske i jugoslovenske vojske a svoju školu završio je u Rusiji. Ov ljudi su vrijedni pomena.
Istaknuta ličnost svog vremena bio je Kmet Limljana Đuro Pera Lazovog. On i njegov brat Tomo bili su na pečalbu u Ameriku. Među prvima su se u dobrovoljce na početku I Balkanskog rata 1912. godine i učestvovali su u opsadi Skadra i Taraboša u kojoj je poginuo Martko Gorčinov Milić iz Bjelica. Kasnije su učestvovali na Bregalnici (1913) nakon čega su nakon završetka rata vratili se u Ameriku. Njihova hrabrost i junaštvo ne smije biti zaboravljeno. Kmet Đuro se vratio kao junak i rodoljub sa osam ordena.
U nekadašnjoj mahali Sotonića, u izvorištu rječice Bistrice postoji jedna kuća Milića porijeklom iz Bjelica. Inače Stanoje je sa svojom braćom ubio nekog Turčina iz Ćeklića a zatim su se nalazili u Lapčićima a Stanoje kod prijatelja Borilovića u Mainama. U prvoj polovini XIX vijeka jedan od potomaka Stanoja Nenojeva Milo, koji tada živi u Buljarici, dolazi u selo Mačuge, ženi se na miraz od porodice Đurnića i dobija kuću, imanje i pravo na komunici. Šta se događa sa drugim potomcima Stanoja Nenojeva nije poznato.
Rođen je 1922 godine a poginuo 1945 godine u predjelu Preče (BiH) Njega kao mladog junaka najbolje opisuju stihovi koje nam je dostavio Radovan Milić iz Limljana (Crna Gora), koji živi u Lovćencu (Srbija); "Milić Blažo neđe se u boju, Gdje su ljudi u velikom stroju, Sa oružjem slobodu tražili, Svojom krvlju ratišta topili, U sedmu je stupio brigadu, I pri jednom švapskome napadu, Zrno ga je vruće pogodilo, Sa zemljom ga vječno sastavilo, Mlada snaga htjede da nastaje, Al' sudbina život ne poznaje."