Poštovani prijatelji i saplemenici/ce

Dostavljam vam na mišljenje inicijativu za izradu monografije o Bjelicama, uz ljubaznu molbu da je razmotrite i dopunite vašim komentarima i sugestijama.
Naime, uvidom u istoriografsku, etnografsku, demografsku i sličnu publicistiku može se zaključiti da su Bjelice nezasluženo veoma zapostavljene u odnosu na ostala područja Crne Gore. Za ovu tvrdnju u Prlogu 1 navedeno je 65 naslova (bez podataka o izdavaču i godini izdanja) referentnih studijskih i sličnih publikacija, različitih koncepata i formata, za većinu crnogorskih regija, plemena i nekih bratstava. U pitanju su desetine hiljada stranica, a nekim oblastima (npr. za Vasojeviće, Kuče, Ozriniće, Pivu, Drobnjake,…) posvećeno je, čak, i po pet-šest publikacija. Međutim, za Bjelice se može pronaći samo (!) jedan naslov pod br.1 koji se bavi bratstvom prezimena Bjelice, navodnog porijekla iz Bjelica. Vrijedna hvale je i publikacija Veljka Popivode („Lješev Stup i bratstvo Popivoda“, Cetinje, 1984.), kao i sajt Slavka Milića „Milići“.
Nejasno je koji su razlozi gotovo potpune nevidljivosti jedne autohtone istorijske crnogorske oblasti od sredine XV koja je imala i upravno-administrativne nadležnosti. U osmanskom periodu od početka XVI vijeka Bjelice su bile zasebna knežina, u doba Stare Crne Gore kapetanija, a između dva svjetska rata zasebna opština, kao i jedno vrijeme poslije Drugog svjetskog rata. Pored ostalog, ne zna se ni podatak o površini Bjelica koja je, prema mojoj gruboj procjeni, iznosila oko 120 km2. Dakle, navedena saznanja otvaraju niz pitanja zašto Bjelice nijesu bile predmet veće pažnje istoričara, geografa, etnografa i sl. Kao, uostalom, ni motivacije domicilnih autora koji su u najvećem broju slučajeva zaslužni za pripremu navedenih publikacija u Prilogu 1.
Prema tome, na ovoj generaciji je red da nešto zabilježi od sedmovjekovne istorije Bjelica, ili da i ona, poput prethodnih, gotovo sve prepusti mitu i zaboravu. Uostalom, kako je pisao istoričar dr Gligor Stanojević, – pratiti razvitak crnogorskog plemenskog društva od XVI do XIX vijeka “znači proći kroz suštinu istorije Crne Gore”. A Bjelice su uvijek činile značajnu dionicu te istorije.
U vezi sa naprijed navedenim nadam se da se može okupiti jedan autorski tim različitih specijalnosti (istoričara, sociologa, etnografa, geografa i dr.) od predstavnika-entuzijasta svih bjeličkih bratstava, odnosno prezimena, kako bi zajednički došli do naučno utemeljene monografije kojom bi se ova praznina koliko – toliko popunila. To ne bi smjelo biti romantizirano štivo, lokal-patriotskog patosa, već ozbiljna studija koja polazi od aksioloških (vrijednosnih) principa u nauci: istinitosti, objektivnosti i sistematičnosti.
Istina, za ozbiljniju publikaciju će trebati dosta truda i najmanje godinu-dvije vremena. Problem će biti oskudica primarnih dokumentacionih izvora i naučno utemeljenih tekstova o Bjelicama. Nije da ih nema, ali su usputno, a ne tematski rasuti po raznim publikacijama. U tom pogledu skoro krećemo sa nule, pa će ovo biti pravi pionirski poduhvat. Dio građe će proisteći iz priloga koautora svih bratstava, čime bi se postigla najmanje dva cilja:
1. dobili bi širu bazu podataka po dubini koja bi doprinijela kvalitetu monografije jer svako bratstvo (prezime) najbolje zna svoj rodoslov, migracije, toponime, porodične hronike i sl.
2. izbjegli bi osjećaj nekih bratstava da su zaobiđena, što bi ta bratstva s razlogom doživjela kao uvredu.
Za početak vam šaljem orjentacioni sadržaj monografije (Prilog 2) koji će, zavisno od obima i kvaliteta prikupljenih izvora, biti dopunjavan i preciziran. Takođe, u Prlogu 3 navedene su početne aktivnosti do kraja 2021. godine. Možda djeluje ambiciozno i zahtjevno, ali mi se čini i dostižno. Najbitnije je da, u mjeri mogućeg, uspijemo do nivoa referentne monografije koja bi bila otvorena za kritičko prosuđivanje naših živih saplemenika i njihovih potomaka, kao i šire laičke i stručne javnosti. Ponavljam da ova generacija duguje toliko našim dostojnim precima. A i naredne generacije će moći nešto više pronaći o svojim katunskim korijenima, o životu i kretanju njihovih predaka u proteklim vremenima i o sredini u kojoj su vjekovima živjeli.
U iskrenoj nadi da dijelite moje motive za ovu inicijativu, očekujem vašu podršku i srdačno vas pozdravljam.

Prof. dr Ilija Vujošević
Beogradska 5, Podgorica
mail: [email protected]
Tel: +38267675905